Automobil se kreće ispred motocikla. Motociklista započinje preticanje i prelazi na njegovu lijevu stranu. Gotovo istovremeno vozač automobila započinje skretanje ulijevo.
Njihove putanje se ukrštaju.
Nekoliko trenutaka kasnije dolazi do sudara.
Posmatrano nakon nezgode, situacija ponekad djeluje jednostavno: automobil je skretao ulijevo, motocikl ga je preticao. Međutim, saobraćajno-tehnička analiza ne počinje pitanjem ko je kriv.
Ona počinje mnogo važnijim pitanjem:
Šta se dešavalo nekoliko sekundi prije sudara?
Motociklističke nezgode često imaju teške posljedice
Vozači motocikala spadaju među posebno ugrožene učesnike u saobraćaju. Za razliku od putničkog automobila, motocikl nema karoseriju koja bi vozača štitila prilikom sudara, pa i nezgode koje pri sudaru automobila ne bi imale naročito teške posljedice kod motocikliste mogu dovesti do ozbiljnih povreda.
Podaci sa naših prostora pokazuju značaj ovog problema. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, samo u prvih osam mjeseci 2025. godine smrtno je stradalo 10 vozača motocikala, dok je 50 vozača motocikala zadobilo teške tjelesne povrede.
U Srbiji je, prema podacima Agencije za bezbednost saobraćaja, u periodu od 2022. do 2024. godine prosječno godišnje smrtno stradalo oko 58 vozača motorizovanih dvotočkaša, dok ih je oko 1.405 godišnje bilo povrijeđeno. Agencija posebno upozorava vozače drugih motornih vozila da obrate pažnju na motocikliste prilikom skretanja i promjene saobraćajne trake.
Ovi podaci ne govore koliko se nezgoda dogodilo baš u situaciji „automobil skreće ulijevo – motocikl pretiče“. Za Republiku Srpsku i BiH nisam pronašao zvaničnu statistiku koja ovu konfliktnu situaciju izdvaja kao posebnu kategoriju, zbog čega takav procenat ne treba proizvoljno navoditi.
Međutim, upravo ova situacija predstavlja jedan od zanimljivijih problema za rekonstrukciju saobraćajne nezgode.
Ko je prvi započeo radnju?
To je često jedno od ključnih pitanja.
Zamislimo automobil koji se kreće desnom stranom kolovoza i motocikl koji mu se približava od pozadi.
Motociklista donosi odluku da izvrši preticanje. Pomjera se ulijevo i počinje da sustiže automobil.
Istovremeno ili neposredno nakon toga vozač automobila započinje skretanje ulijevo, prema sporednom putu, prilazu ili drugoj saobraćajnoj površini.
Automobil tada svojim kretanjem presijeca putanju motocikla.
Ali redoslijed tih događaja može biti različit.
Ako je motocikl već bio u procesu preticanja prije nego što je automobil započeo skretanje, potrebno je analizirati gdje se motocikl u tom trenutku nalazio i da li je postojala mogućnost njegovog uočavanja.
Ako je, nasuprot tome, automobil već započeo skretanje ulijevo, a motociklista je tek nakon toga započeo ili nastavio preticanje, tada se mora analizirati sa koje udaljenosti je motociklista mogao uočiti promjenu položaja automobila i koliko je vremena imao za reagovanje.
Na fotografiji poslije nezgode te dvije situacije mogu izgledati skoro isto.
Saobraćajno-tehnički mogu biti potpuno različite.
Jedna sekunda nije malo vremena
Upravo kod motocikla ovo postaje naročito značajno.
Motocikl koji se kreće većom brzinom od automobila vrlo brzo mijenja svoj položaj u odnosu na njega.
Pri brzini od 72 km/h vozilo za jednu sekundu pređe oko 20 metara.
Pri brzini od 90 km/h pređe oko 25 metara.
Zbog toga motocikl koji je u jednom trenutku bio nekoliko desetina metara iza automobila već nakon jedne ili dvije sekunde može biti neposredno uz njegovu lijevu stranu.
Zato razlika od jedne sekunde u utvrđivanju početka pojedine radnje nije beznačajna.
Ona može predstavljati razliku od više desetina metara u položaju motocikla.
Brzina motocikla jeste važna, ali nije dovoljna
Kod ovakvih nezgoda gotovo uvijek se postavlja pitanje brzine motocikla.
To jeste veoma važan podatak, ali sama brzina ne daje odgovor na pitanje kako je nezgoda nastala.
Potrebno je povezati:
brzinu motocikla, brzinu automobila, njihovu međusobnu udaljenost, početak preticanja, početak skretanja, položaj mjesta sudara i vrijeme raspoloživo za reagovanje.
Tek kada se svi ti elementi posmatraju zajedno može se rekonstruisati njihov međusobni položaj u sekundama koje su prethodile sudaru.
Motocikl koji se kreće velikom relativnom brzinom u odnosu na automobil može u kratkom vremenu preći iz položaja iza vozila u položaj neposredno pored njega.
Upravo zato nije dovoljno samo utvrditi koliko se motocikl kretao brzo.
Potrebno je utvrditi gdje se nalazio u odlučujućem trenutku.
Da li je automobil dao lijevi pokazivač pravca?
Ovo je jedno od pitanja koje se veoma često pojavljuje nakon ovakvih nezgoda.
Međutim, sa stanovišta vještačenja nije dovoljno samo tvrditi da je pokazivač pravca bio uključen ili da nije bio uključen.
Ako u raspoloživoj dokumentaciji nema pouzdanih podataka o tome, ta činjenica se ne može naknadno tehnički utvrditi samo na osnovu položaja vozila poslije nezgode.
Čak i kada se prihvati podatak da je pokazivač pravca bio uključen, ostaje važno pitanje:
kada je uključen?
Nije isto ako je signal za skretanje dat dovoljno rano, dok se motocikl još nalazio iza automobila, ili neposredno prije početka skretanja u trenutku kada je motocikl već započeo preticanje.
Ponovo dolazimo do istog problema — vremena i međusobnog položaja učesnika.
„Morao ga je vidjeti u retrovizoru“ nije stručna analiza
Nakon ovakvih nezgoda često se može čuti:
„Vozač automobila je morao vidjeti motocikl u retrovizoru.“
To može biti pretpostavka, ali samo po sebi nije saobraćajno-tehnički zaključak.
Potrebno je utvrditi gdje se motocikl nalazio u određenom trenutku, kojom brzinom se približavao, koliko je dugo mogao biti u području vidljivosti i kada je došao u položaj iz kojeg ga je vozač automobila objektivno mogao uočiti.
Motocikl ima znatno manju čeonu površinu od putničkog automobila, a njegov položaj prema automobilu može se veoma brzo mijenjati.
Zbog toga se mogućnost uočavanja ne procjenjuje napamet, već se povezuje sa konkretnim prostornim i vremenskim odnosima.
Šta nam govore tragovi na mjestu nezgode?
Za rekonstrukciju su posebno značajni mjesto sudara, tragovi kočenja i klizanja, ogrebotine na kolovozu, otpali dijelovi vozila, oštećenja automobila i motocikla, kao i njihovi konačni položaji.
Kod motocikla je potrebno razlikovati oštećenja koja su nastala pri neposrednom kontaktu sa automobilom od oštećenja koja su nastala nakon obaranja i klizanja motocikla po kolovozu.
To može biti važno za utvrđivanje međusobnog položaja vozila u trenutku kontakta.
Posebnu pažnju zahtijeva i kretanje nakon sudara. Stručna literatura ukazuje da se nakon sudara tijelo vozača može odvojiti od motocikla, nakon čega se motocikl i vozač kreću nezavisno jedan od drugog. Njihov dalji put zavisi od brzine, podloge, načina pada, klizanja i drugih faktora.
Zbog toga krajnji položaj motocikla nije isto što i mjesto sudara.
Isto tako, velika udaljenost na kojoj se motocikl zaustavio ne može se sama za sebe koristiti kao dokaz određene brzine. U stručnoj literaturi metode zasnovane na putu odbačaja imaju svoje uslove primjene i ograničenja, zbog čega se moraju povezati sa ostalim tragovima nezgode.
Gdje se zapravo dogodio sudar?
Mjesto kontakta automobila i motocikla jedan je od ključnih elemenata analize.
Važno je utvrditi da li je do kontakta došlo dok se automobil još nalazio pretežno u svojoj saobraćajnoj traci, u trenutku njegovog prelaska preko središnje linije ili kada je već bio znatnije ukošen u pravcu lijevog skretanja.
Istovremeno se utvrđuje položaj motocikla.
Da li je motocikl svojim prednjim dijelom udario u lijevu bočnu stranu automobila?
Da li je kontakt ostvaren sa prednjim lijevim dijelom automobila?
Da li je došlo do bočnog okrznuća?
Takvi detalji mogu značajno pomoći u rekonstrukciji položaja i pravaca kretanja oba vozila neposredno prije sudara.
Vremensko-prostorna analiza vraća nezgodu nekoliko sekundi unazad
Kada se raspolaže dovoljnim brojem pouzdanih podataka, kretanje učesnika može se analizirati unazad od mjesta sudara.
Tada se za različite vremenske trenutke mogu odrediti ili procijeniti njihovi položaji.
Na primjer:
dvije sekunde prije sudara motocikl je bio iza automobila;
jednu sekundu prije sudara nalazio se uz njegovu lijevu zadnju stranu;
u trenutku početka skretanja automobil je već mogao imati motocikl sa svoje lijeve strane.
Ali moguće je dobiti i potpuno drugačiji rezultat:
automobil je već započeo skretanje;
motocikl se tada još nalazio iza njega;
nakon toga motociklista je nastavio ili započeo preticanje.
Upravo je to razlog zbog kojeg se ovakva nezgoda ne može pravilno analizirati samo posmatranjem konačnih položaja vozila.
Potrebno je povezati vrijeme i prostor.
Kada nastaje opasna situacija?
Ni ovo pitanje nema univerzalan odgovor koji bi važio za svaku nezgodu.
Opasna situacija mora se određivati na osnovu konkretnog slijeda događaja.
To može biti trenutak u kojem automobil svojim kretanjem počinje zatvarati putanju motociklu koji se već nalazi u preticanju.
U drugoj situaciji to može biti trenutak u kojem motociklista započinje preticanje vozila koje je već jasno započelo promjenu pravca ulijevo.
Zbog toga se trenutak nastanka opasne situacije ne određuje prema tome ko je poslije nezgode označen kao odgovoran, nego analizom međusobnih položaja i radnji oba učesnika.
Tek nakon toga može se računati koliko je vremena svaki vozač imao na raspolaganju za reagovanje.
Da li je sudar mogao biti izbjegnut?
To je završno saobraćajno-tehničko pitanje.
Za svakog učesnika posebno potrebno je analizirati:
kada je mogao uočiti opasnost, koliko je tada bio udaljen od mjesta sudara, kojom se brzinom kretao i šta je u raspoloživom vremenu tehnički mogao preduzeti.
Kod motocikliste se može analizirati mogućnost kočenja, odustajanja od preticanja ili promjene putanje.
Kod vozača automobila može se analizirati mogućnost pravovremenog odustajanja od skretanja, zaustavljanja ili drugačijeg reagovanja, zavisno od konkretne situacije.
Rezultat takve analize ne mora uvijek biti da je samo jedan učesnik imao mogućnost izbjegavanja.
Moguće je da je tu mogućnost imao jedan učesnik, oba učesnika ili, u određenim okolnostima, da nakon nastanka neposredne opasnosti nijedan više nije imao dovoljno prostora i vremena da spriječi kontakt.
Zato svaki slučaj zahtijeva zasebnu analizu.
Zaključak
Kod sudara automobila koji skreće ulijevo i motocikla koji ga pretiče sa lijeve strane, najvažnije nije samo utvrditi ko je skretao, a ko preticao.
Potrebno je utvrditi redoslijed događaja.
Kada je motocikl započeo preticanje?
Kada je automobil započeo skretanje?
Gdje su se tada nalazila oba vozila?
Kolike su bile njihove brzine?
Od kog trenutka je nastala konfliktna, odnosno opasna situacija?
I koliko je vremena svaki učesnik imao za reakciju?
Tek kada se mjesto sudara, brzine, tragovi, putanje i vrijeme postave u jedinstven prostorno-vremenski odnos, moguće je stručno analizirati mogućnosti izbjegavanja nezgode.
Kod ovakvih sudara razlika od samo jedne sekunde ponekad znači razliku od više desetina metara u položaju motocikla.
A upravo tih nekoliko desetina metara može potpuno promijeniti saobraćajno-tehničku sliku događaja.
