Kod saobraćajnih nezgoda u kojima učestvuje motocikl jedno od prvih pitanja je gotovo uvijek isto – kojom brzinom se motociklista kretao prije sudara?
U praksi se često čuju zaključci tipa: „morao je ići brzo, vidi gdje je završio motocikl“ ili „po oštećenju se vidi da je brzina bila velika“. Takvi zaključci mogu biti potpuno pogrešni.
Kod motocikla je analiza složenija nego kod klasičnog sudara dva automobila, jer se nakon prvog kontakta motocikl i motociklista više ne moraju kretati zajedno. Nakon sudara motocikl može klizati, prevrtati se, rotirati ili ostvariti dodatne kontakte, dok se tijelo motocikliste može kretati potpuno drugom putanjom. Zato se u analizi odvojeno posmatraju motocikl, motociklista i drugo vozilo.
Šta se zapravo analizira?
Brzina motocikla se ne određuje na osnovu jednog traga.
Posmatraju se tragovi kočenja prije sudara, tragovi klizanja poslije sudara, mjesto prvog kontakta, oštećenja na motociklu i drugom vozilu, završni položaji, stanje kolovoza, geometrija puta, a po potrebi i video ili digitalni podaci.
Posebno je važno pravilno razlikovati oštećenja nastala u samom sudaru od oštećenja koja nastanu kasnije, tokom klizanja ili prevrtanja motocikla. To često pravi veliku razliku.
Da li veliki odbačaj znači i veliku brzinu?
Ne mora značiti.
Velika udaljenost do konačnog položaja motocikla ili motocikliste može ukazivati na veću energiju kretanja, ali sama po sebi nije dovoljna za određivanje brzine.
Na tu udaljenost utiču i ugao sudara, brzina drugog vozila, pravac kretanja, način kontakta, trenje podloge, prevrtanje i klizanje.
Zbog toga se odbačaj može koristiti kao jedan od elemenata analize, ali ne kao jedini dokaz brzine.
Oštećenja su važna, ali nisu dovoljna
Oštećenja na motociklu i drugom vozilu često daju veoma korisne podatke o međusobnom položaju vozila u trenutku sudara.
Međutim, nije pravilno iz veličine oštećenja direktno zaključiti tačnu brzinu.
Kod motocikla se dio oštećenja može formirati u prvom kontaktu sa vozilom, a dio tek kasnije, pri padu i klizanju po kolovozu. Zbog toga je potrebno povezati oštećenja sa ostalim tragovima i tokom kretanja poslije sudara.
Može li se brzina uvijek tačno izračunati?
Ne može.
To zavisi od toga šta je ostalo od tragova i koliko je dobro urađen uviđaj.
Ako postoje kvalitetna fotodokumentacija, precizno određeno mjesto sudara, tragovi kočenja ili klizanja i jasno evidentirana oštećenja, analiza je daleko pouzdanija.
Ako ključni tragovi nedostaju, nekada se može odrediti samo minimalna brzina ili određeni raspon brzine.
U nekim slučajevima raspoloživi podaci jednostavno nisu dovoljni za pouzdano određivanje. I to je stručan zaključak.
Zaključak
Kod nezgoda sa motociklistima brzina se ne može određivati na osnovu utiska, težine posljedica ili jednog izdvojenog traga.
Pouzdana analiza zahtijeva da se međusobno povežu mjesto sudara, tragovi na kolovozu, oštećenja, kretanje motocikla i motocikliste nakon sudara i svi drugi raspoloživi podaci.
Tek tada se može dati tehnički utemeljen odgovor na pitanje koliko se motocikl kretao prije nezgode.
Ilustrativni prikaz elemenata koji mogu biti značajni za analizu: mjesto sudara, oštećenja, tragovi kočenja i postudarno kretanje.