Kada se analizira saobraćajna nezgoda sa učešćem pješaka, brzina njegovog kretanja predstavlja jedan od važnih elemenata vremensko-prostorne analize.
Na prvi pogled može djelovati jednostavno: pješak hoda određenom prosječnom brzinom, pa se na osnovu toga može izračunati koliko mu je vremena bilo potrebno da pređe određeni dio kolovoza.
U praksi stvari nisu tako jednostavne.
Brzina kretanja pješaka zavisi od više faktora – starosti, fizičkih sposobnosti, načina kretanja, geometrije pješačkog prelaza, okruženja, intenziteta pješačkog toka, kao i konkretne saobraćajne situacije. Zbog toga jedna unaprijed određena brzina ne može jednako dobro opisati svakog pješaka.
Šta je pokazalo istraživanje na 600 pješaka?
U istraživanju je analizirano kretanje približno 600 pješaka na dva obilježena pješačka prelaza istih dimenzionalnih karakteristika.
Na svakoj lokaciji evidentirano je oko 300 pješaka, uz posmatranje različitih starosnih grupa i korištenje video-snimanja za određivanje vremena i brzine prelaska.
Dobijeni rezultati pokazali su vidljive razlike između posmatranih grupa.
Na jednoj lokaciji ukupna prosječna brzina kretanja iznosila je oko 1,32 m/s, dok je na drugoj iznosila oko 1,19 m/s.
Posmatrano prema starosnoj strukturi, mlađi pješaci na jednoj lokaciji kretali su se prosječnom brzinom od 1,30 m/s, dok je kod druge posmatrane grupe mlađih pješaka prosjek iznosio 1,19 m/s. Kod starijih od 18 godina prosječne brzine iznosile su približno 1,26 m/s i 1,21 m/s.
I rasponi izmjerenih brzina bili su različiti. Na jednoj lokaciji evidentirane su brzine približno od 1,21 do 1,57 m/s, dok su se na drugoj kretale približno od 1,10 do 1,22 m/s.
Starost može biti značajan faktor
Jedan od zanimljivijih rezultata odnosi se na uticaj starosne strukture.
U zaključcima istraživanja navedeno je da je brzina prelaska mlađih pješaka bila veća u odnosu na starije, dok pol nije pokazao isti značaj kao fizičke predispozicije i starosna struktura posmatranih grupa.
To je važna činjenica jer pokazuje da dijete, odrasla osoba i starija osoba ne moraju preći isti dio kolovoza za jednako vrijeme.
Koliko jedna sekunda mijenja položaj pješaka?
Ako se pješak kreće brzinom od 1,2 m/s, za jednu sekundu pređe oko 1,2 metra.
Ako se kreće brzinom od 1,5 m/s, za isto vrijeme pređe oko 1,5 metara.
Razlika od nekoliko desetinki metra u jednoj sekundi možda ne djeluje velika. Međutim, u vremensko-prostornoj analizi saobraćajne nezgode upravo takve razlike mogu biti značajne.
Za dvije ili tri sekunde prije sudara različito usvojena brzina pješaka može značiti i bitno drugačiji položaj na kolovozu.
A upravo položaj pješaka u određenom trenutku može biti važan za odgovor na pitanja kada je stupio na kolovoz, koliko vremena je proveo na kolovozu, gdje se nalazio kada je vozač mogao da ga uoči i koliko je vremena ostalo do mjesta kontakta.
Zašto se u vještačenju ne može uvijek koristiti samo „prosječna brzina“?
U saobraćajno-tehničkoj analizi često je potrebno usvojiti brzinu kretanja pješaka kada ona nije direktno izmjerena.
Tada je važno da usvojena vrijednost odgovara konkretnoj situaciji što je moguće bolje.
Nije isto analizirati dijete koje prelazi kolovoz, odraslog pješaka u normalnom hodu ili stariju osobu smanjenih fizičkih sposobnosti.
Rezultati istraživanja na 600 pješaka pokazuju da između različitih grupa mogu postojati mjerljive razlike u brzini kretanja.
Zbog toga se vrijednosti iz stručne literature i istraživanja ne bi trebalo koristiti mehanički, već ih povezati sa svim raspoloživim podacima iz konkretnog slučaja.
Video-snimak može značajno povećati pouzdanost analize
U istraživanju je za određivanje brzina korišteno video-snimanje, uz poznate dimenzije pješačkog prelaza i mjerenje vremena prolaska.
Sličan princip može biti veoma koristan i kod rekonstrukcije saobraćajnih nezgoda.
Ako postoji kvalitetan video-zapis događaja, moguće je analizirati položaje pješaka u više uzastopnih trenutaka i znatno pouzdanije utvrditi njegovu stvarnu brzinu kretanja.
U takvoj situaciji više nije potrebno oslanjati se samo na tipične vrijednosti iz literature.
Nije svaki pješak „prosječan pješak“
Brzina pješaka nije fiksna vrijednost.
Na nju utiču starost, fizičke sposobnosti, uslovi kretanja i konkretna saobraćajna situacija.
Zbog toga kod analize saobraćajne nezgode nije dovoljno samo uzeti jednu uobičajenu vrijednost brzine pješaka i primijeniti je bez razmatranja ostalih okolnosti.
Pouzdana vremensko-prostorna analiza zahtijeva da se brzina pješaka posmatra zajedno sa njegovim položajem, smjerom kretanja, vremenom provedenim na kolovozu i svim raspoloživim materijalnim dokazima.
Zaključak
Istraživanje na približno 600 pješaka pokazalo je da se brzine prelaska kolovoza mogu značajno razlikovati između pojedinih grupa.
Ukupne prosječne brzine na dvije analizirane lokacije iznosile su približno 1,32 m/s i 1,19 m/s, dok su zabilježene vrijednosti obuhvatale širi raspon od približno 1,10 do 1,57 m/s.
Takve razlike mogu imati neposredan značaj u vremensko-prostornoj analizi nezgode.
Jer kod naleta na pješaka pitanje nije samo koliko se pješak brzo kretao.
Važno je utvrditi gdje se nalazio u trenutku kada je nastala opasna situacija i koliko je vremena od tog trenutka preostalo do kontakta sa vozilom.