
U složenoj saobraćajnoj situaciji vozač istovremeno prati više izvora informacija: vozila, motocikliste, pješake, signalizaciju i promjene toka saobraćaja.
Kraj radnog dana za veliki broj ljudi ujedno znači i vožnju kroz period pojačanog saobraćaja. Tada se mogu spojiti dva zahtjevna faktora: određeni stepen fizičkog ili mentalnog umora nakon rada i saobraćajna situacija koja traži stalno praćenje velikog broja informacija.
To ne znači da je svaki vozač nakon završetka radnog vremena umoran niti da se može unaprijed pretpostaviti smanjena sposobnost za bezbjednu vožnju. Umor je individualan i zavisi od vrste i trajanja rada, prethodnog sna, stresa, vremena provedenog budnim i drugih okolnosti. Međutim, stručna literatura dosljedno ukazuje da, kada je umor prisutan, njegov uticaj može zahvatiti upravo one sposobnosti koje su važne za vožnju.
Umor nije samo osjećaj pospanosti
Američki Nacionalni institut za bezbjednost i zdravlje na radu (NIOSH) navodi da radni umor može usporiti vrijeme reakcije, smanjiti pažnju i koncentraciju, ograničiti kratkoročno pamćenje i narušiti prosuđivanje. Kao mogući izvori umora navode se, između ostalog, produženo radno vrijeme, nestandardne smjene, stres i fizički ili mentalno zahtjevni poslovi.
Evropski opservatorij za bezbjednost saobraćaja opisuje sličan obrazac u vožnji: sporije reakcije, slabiju budnost, lošije održavanje pravca i odstojanja te postepeno povlačenje pažnje iz zadatka vožnje. Važno je da se takvi efekti mogu javiti prije nego što vozač dođe do stadijuma izražene pospanosti.
Pažnja je ograničen resurs
Vožnja podrazumijeva stalnu selekciju informacija. Vozač prati položaj i brzinu drugih vozila, signalizaciju, pješake, bicikliste, motocikliste, stanje kolovoza i sopstvenu putanju. U saobraćajnoj gužvi broj istovremenih podražaja raste, pa nije dovoljno gledati samo vozilo neposredno ispred.
U radu Borojević, Damjenić i Kantar, predstavljenom na XI Međunarodnoj konferenciji „Bezbjednost saobraćaja u lokalnoj zajednici“ 2022. godine, pažnja se opisuje kao usmjerenost mentalne aktivnosti na odabrane draži uz zanemarivanje drugih. Na uzorku od 290 vozača sa područja Republike Srpske istraživani su distribucija pažnje, vrijeme reakcije i mogućnost uočavanja nenajavljenog stimulusa dok je pažnja vozača bila usmjerena na rješavanje saobraćajnog zadatka. Takvi nalazi dobro ilustruju zašto vozač može gledati u saobraćajnu scenu, a ipak ne registrovati svaku važnu promjenu.
Uočavanje opasnosti prethodi reakciji
Kada se govori o vremenu reakcije vozača, važno je ne posmatrati ga kao jedan automatski pokret. Prije kočenja ili druge radnje vozač mora registrovati određenu pojavu, prepoznati njen značaj, procijeniti da predstavlja opasnost, izabrati odgovor i zatim ga izvršiti.
Stručna literatura iz oblasti rekonstrukcije nezgoda naglašava da vrijeme reagovanja zavisi od subjektivnih osobina vozača i okolnosti, te da se i kod iste osobe može mijenjati sa fizičkim i psihičkim stanjem. Zbog toga normativna vrijednost korištena u proračunu nije isto što i dokaz stvarnog vremena reakcije konkretnog vozača u konkretnoj nezgodi.
Eksperimentalno istraživanje D'Addario i Donmez pokazalo je da kognitivna distrakcija može produžiti pojedine faze percepcijsko-reakcionog procesa kod neočekivanih opasnosti, a da na trajanje obrade utiče i način na koji se opasnost razvija. To je posebno važno u gradskoj gužvi, gdje se neke opasnosti pojavljuju naglo, dok se druge razvijaju postepeno kroz prestrojavanje, približavanje raskrsnici ili kretanje pješaka uz kolonu.
Zašto je povratak s posla u gužvi zahtjevan?
Mala brzina u koloni ne znači nužno i mali zahtjev za pažnjom. Vozila se učestalo zaustavljaju i ponovo pokreću, razmaci se mijenjaju, vozači prelaze iz trake u traku, a pješaci i dvotočkaši mogu biti zaklonjeni drugim vozilima.
Poseban rizik nastaje kada se vozač mentalno „isključi“ zbog rutine poznate trase ili se pažnja prebaci na telefon, razgovor, navigaciju ili razmišljanje o događajima sa posla. U takvoj situaciji problem nije samo koliko brzo vozač može pomjeriti nogu prema kočnici, već koliko rano će uopšte prepoznati da se ispred njega razvija opasna situacija.
Na šta obratiti pažnju tokom povratka kući?
Vozač bi trebalo da prepozna vlastite znakove pada koncentracije: učestalo zijevanje, osjećaj „automatske“ vožnje, propuštanje znakova ili skretanja, teško prisjećanje posljednjih nekoliko minuta puta, razdražljivost ili česta kasna reagovanja na kočenje vozila ispred.
Ako je prisutna izražena pospanost, bezbjednije je prekinuti vožnju i odmoriti nego pokušavati održavati budnost muzikom, otvorenim prozorom ili drugim kratkotrajnim podražajima. U samoj gužvi korisno je izbjegavati nepotrebna prestrojavanja i pokušaje da se „nadoknadi“ vrijeme izgubljeno u koloni, jer takvo ponašanje dodatno smanjuje raspoloživu sigurnosnu rezervu.
Šta ovo znači u saobraćajno-tehničkoj analizi?
Činjenica da se nezgoda dogodila nakon završetka radnog vremena nije sama po sebi dokaz da je vozač bio umoran, nekoncentrisan ili da mu je vrijeme reakcije bilo produženo. Za takav zaključak bili bi potrebni dodatni podaci o vrsti i trajanju rada, odmoru i snu, eventualnom produženom radnom vremenu, ponašanju vozača neposredno prije nezgode i drugim relevantnim okolnostima.
Zato treba razlikovati opšta naučna saznanja o uticaju umora na vožnju od utvrđivanja psihofizičkog stanja konkretnog vozača. U saobraćajno-tehničkom vještačenju mogu se analizirati raspoloživo vrijeme i prostor za reagovanje, preglednost, brzina, položaji učesnika i trenutak nastanka opasne situacije, dok se zaključci o stvarnom stanju umora ne bi smjeli izvoditi samo iz činjenice da se vozač vraćao s posla.
Zaključak
Povratak s posla je svakodnevna i često rutinska vožnja, ali se odvija u periodu kada se mogu spojiti umor i povećani zahtjevi gustog saobraćaja. Bezbjednost tada ne zavisi samo od brzine kretanja, već i od toga koliko rano vozač uočava promjene, kako raspoređuje pažnju, koliku sigurnosnu rezervu ostavlja i da li prepoznaje vlastiti pad koncentracije.
Nekoliko dodatnih metara odstojanja, manje žurbe i svjesno praćenje šire saobraćajne scene često predstavljaju upravo onu rezervu koja omogućava da se neočekivana situacija uoči i na nju reaguje na vrijeme.
• National Institute for Occupational Safety and Health – Fatigue and Work, CDC/NIOSH, 2026.
• European Road Safety Observatory – Effects of fatigue on driving i Driving behaviour.
• D'Addario, P., Donmez, B. (2019): The effect of cognitive distraction on perception-response time to unexpected roadway hazards, Accident Analysis & Prevention, 127, 177–185.
• Borojević, S., Damjenić, M., Kantar, D. (2022): „Efekat uzrasta i godina vozačkog iskustva na distribuciju pažnje“, XI Međunarodna konferencija „Bezbjednost saobraćaja u lokalnoj zajednici“, Banja Luka.
• Šakota, L. (2019): Kočnice i kočioni sustavi automobila u funkciji sigurnosti, Fakultet prometnih znanosti, Sveučilište u Zagrebu.
